Baba i Deda

Nadlijeće jugoslovenski pilot vojnog aviona Crnu Goru, dogodi se neki fatalni kvar i avion se sruši, pilot se katapultirao na vrijeme i slijeće na nekakvu livadu.
Gleda u daljini jedno upaljeno svjetlo, kuća. On se zaputi tamo u nadi da će mu ti ljudi pomoći. Kuca na vrata, ništa se ne čuje iz kuće, uđe on unutra, i zatekne babu i djeda kako leže u spavaćoj sobi. On se predstavi, kaže da je pilot, da je pao, oni gledaju u njega, ali ne progovaraju.
Gleda on njih kaže im:
Ja sam gladan, mogu li šta jesti? Njih dvoje ni riječi.
Ajde, misli, tišina je uvijek odobravanje. On u kuhinju, otvori frižider, naždere se ko svinja, i onda im se opet vrati i kaže:
Hvala na večeri, nego ja sam i prljav, mogu li se i okupati u vašoj kupaoni? Oni opet šute.
I on u kupaonu, okupa se, vrati se, gleda u onu babu pa kaže:
Baba, ti bi mogla proći, mogu li ja tebe povaliti?
Oni opet šute, i pilot je zaskoči, završi, ustaje. Kad čujes babu:
Oooo mužu, jesi ti vidio šta mi učinje ovaj ovdje? Djed je pogleda i reče:
Ti si prva progovorila, ti gasiš svjetlo!