Ko rano rani, dvije sreće grabi

Jedne večeri otac reče sinu:
Sutra ujutro moramo na pazar, treba mi tvoja pomoć, znam koliko ti je teško rano ustajati, ali moramo. Uostalom ko rano rani, dvije sreće grabi.
Šta ti je sad to? - začuđeno upita mladi sin.
Nije to lako objasniti, još si mlad, razumijeti ćeš s vremenom, ti samo radi kako ti ja kažem.
Rano, prije zore krenuše oni put pazara, negdje na pola puta, još u polumraku, primjeti otac nešto crno na putu, te reče sinu:
Sagni se sinko i vidi šta je to. Posluša ga sin i gle čuda: novčanik pun novaca. Tad otac podviknu pobjednički:
Jesi li vidio, šta sam ti rekao, da li ti je sad malo jasnije ono: Ko rano rani, dvije sreće grabi. Je tata, u redu je to, samo.... samo... Šta, samo, prekori ga otac. Pa ne znam šta bi rekao onaj ispred nas.