Tramvaj broj 14, šest sati poslije podne, špica, svi se vraćaju kući, ludnica. Jedan od putnika koji udobno sjedi je crnac, neodređenih godina. Tramvaj staje na stajalištu, ulazi žena, trudna je, što se lako vidi, nosi pune torbe, tu je i jedna starija nimalo simpatična gospođa i još nekoliko ljudi. Crnac, vidjevši trudnu ženu, kaže:
'Izvolite, sjednite.' Ljubazno joj, na solidnom hrvatskom, nudi mjesto i ustaje. U tom trenutku tramvaj kreće, a ona starija nesimpatična gospođa, vidjevši slobodno mjesto, jurne na isto, odgurne trudnu ženu i brzo uskoči u stolac. I sjedi tako ona, sva sretna što je osvojila prazno mjesto, kad joj crnac ljubazno reče: 'Oprostite, ali ja sam ustupio mjesto ovoj gospođi jer je trudna i izgledala je umorno. Mislim da se Vama ništa loše neće dogoditi ako još malo budete stajali, a nju pustite da sjedne.' Na to nesimpatična starija gospođa odgovara:
'Ne znam iz kojeg ste plemena mladiću, ali ovdje, u ovoj civiliziranoj zemlji ustupa se mjesto starim i bolesnim ženama, a ne mladim i zdravim!' Crnca je očigledno naljutila ova rasistička primjedba pa je lijepo i izrazito ljubazno odgovorio staroj gospođi:
'Ne znam iz kojeg ste sela Vi gospođo, ali u mom se selu takve stare i zajedljive babe jedu za večeru!'
