Proslava 60 godina mature. On je udovac, ona udovica. Redovito prisustvuju godišnjicama mature. Ovu proslavu obilježavaju u prisustvu još dvojice kolega, koji su također ostali bez bračnih družica. Večer je bila izuzetna, a njihovo raspoloženje izvanredno. Udovac joj je često upućivao poglede divljenja, a ona bi mu, smiješeći se, uzvraćala. Konačno je prikupio hrabrost i upitao je:
"Hoćeš li se udati za mene? Poslije šest sekundi pažljivog razmišljanja, odgovorila je:
'Da... Da hoću!' Večer je za udovca završila izuzetno lijepo. Međutim, sljedećeg jutra bio je u nevolji. Je li rekla "da" ili "ne"? Nije se mogao sjetiti. Pokušavao je, ali bez uspjeha. Prisjećao se razgovora prethodne večeri, ali njegovo sjećanje je bilo kao izbrisano. Sjetio se pitanja koje je postavio, ali se nije uspio sjetiti njezinog odgovora. Sa strahom ju je nazvao telefonom. Objasnio joj je da ga pamćenje ne služi više kao prije. Potom je prepričao prethodnu večer. Nakon što se malo ohrabrio upitao je:
"Kada sam te pitao da li bi se udala za mene, jesi li rekla "da" ili "ne"?
"Oh, ne budi luckast, rekla sam "da", naravno da hoću.' I mislila sam to sasvim iskreno. '
Udovac je bio presretan. Osjetio je da mu se puls ubrzava. I potom je dodala :
"Tako sam sretna što si zvao jer se nisam mogla sjetiti tko me je to pitao!"
